Ne stidi se, pokaži zube!
Call Center 00-24h
Totalne proteze na implantima predstavljaju terapiju izbora kod bezubih pacijenata koji imaju poteškoća u stabilizaciji njihovih proteza, problem sa žvakanjem, koji su gadljivi na proteze, a jednostavno ne mogu i ne treba da budu bez njih. Ova kombinacija osigurava da proteza u donjoj vilici ne šeta, daje sigurnost u žvakanju hrane, ali i u estetici. Takođe, omogućava veću trajnost i postojanost totalne proteze.
Totalne proteze na implantatima se izrađuju kod bezubih pacijenata. Nakon stomatološkog pregleda i analize 3D snimka, procenjuje se da li imate dovoljno kosti i kakav je njen kvalitet za ugradnju implantata. Ukoliko ispunjavate sve uslove, može se uraditi ovaj vid protetske nadoknade.
Pacijenti koji nose totalne proteze često imaju problem sa adaptacijom na njih. Nekada su proteze nestabilne, naročito u donjoj vilici, pomeraju se prilikom govora i žvakanje sa njima je otežano. Svi ovi nedostaci izbegnuti su izradom totalne proteze na implantatima. Implantati drže protezu na mestu i olakšano je funkcionisanje pacijenta, kao i dugotrajnost samo proteze.
Broj implantata koji će definitivno biti potreban zavisi od stanja kosti i tu procenu vrši oralni hirurg. Kod planiranja izrade proteze na lokatorima, neophodno je znati da je minimalan broj implantata koji će nositi protezu u donjoj vilici 2 – dakle totalna proteza na 2 implantata, a u gornjoj 4.
Sama procedura izrade proteze je relativno jednostavna. Prva faza izrade proteze na lokatorima podrazumeva ugradnju dva do četiri zubna implanta, nakon čega sledi period mirovanja od minimum četiri meseca za srastanje titanijumskih šrafova sa viličnom kosti.
U narednoj fazi, zubni implanti se otvaraju, na njih se šrafe odgovarajući nastavci, a u protezu se ubacuju prstenovi koji će se zakačiti na implantne lokatore kao drikeri. Proteza se uglavnom izrađuje nakon nekoliko meseci od ugradnje titanijumskih šrafova, a u međuperiodu se nosi stara zubna proteza koja je mekano podložena nakon ugradnje zubnih šrafova.
U određenim slučajevima se može izraditi i nova proteza pre ugradnje zubnih titanijumskih implanata koja bi se koristila u periodu u kom zubni implanti srastaju za viličnu kost.
Totalne proteze na implantima predstavljaju terapiju izbora kod bezubih pacijenata koji imaju poteškoća u stabilizaciji njihovih proteza, problem sa žvakanjem, koji su gadljivi na proteze, a jednostavno ne mogu i ne treba da budu bez njih. Ova kombinacija osigurava da proteza u donjoj vilici ne šeta, daje sigurnost u žvakanju hrane, ali i u estetici. Takođe, omogućava veću trajnost i postojanost totalne proteze.
Totalne proteze na implantatima se izrađuju kod bezubih pacijenata. Nakon stomatološkog pregleda i analize 3D snimka, procenjuje se da li imate dovoljno kosti i kakav je njen kvalitet za ugradnju implantata. Ukoliko ispunjavate sve uslove, može se uraditi ovaj vid protetske nadoknade.
Pacijenti koji nose totalne proteze često imaju problem sa adaptacijom na njih. Nekada su proteze nestabilne, naročito u donjoj vilici, pomeraju se prilikom govora i žvakanje sa njima je otežano. Svi ovi nedostaci izbegnuti su izradom totalne proteze na implantatima. Implantati drže protezu na mestu i olakšano je funkcionisanje pacijenta, kao i dugotrajnost samo proteze.
Broj implantata koji će definitivno biti potreban zavisi od stanja kosti i tu procenu vrši oralni hirurg. Kod planiranja izrade proteze na lokatorima, neophodno je znati da je minimalan broj implantata koji će nositi protezu u donjoj vilici 2 – dakle totalna proteza na 2 implantata, a u gornjoj 4.
Sama procedura izrade proteze je relativno jednostavna. Prva faza izrade proteze na lokatorima podrazumeva ugradnju dva do četiri zubna implanta, nakon čega sledi period mirovanja od minimum četiri meseca za srastanje titanijumskih šrafova sa viličnom kosti.
U narednoj fazi, zubni implanti se otvaraju, na njih se šrafe odgovarajući nastavci, a u protezu se ubacuju prstenovi koji će se zakačiti na implantne lokatore kao drikeri. Proteza se uglavnom izrađuje nakon nekoliko meseci od ugradnje titanijumskih šrafova, a u međuperiodu se nosi stara zubna proteza koja je mekano podložena nakon ugradnje zubnih šrafova.
U određenim slučajevima se može izraditi i nova proteza pre ugradnje zubnih titanijumskih implanata koja bi se koristila u periodu u kom zubni implanti srastaju za viličnu kost.